Home
Psi stradaju zbog radoznalosti, naime svaki će neiskusan pas s velikim zanimanjem proučiti zmiju te će ju uznemiriti, na što će ona reagirati na jedini način na koji se može obraniti-ujesti će radoznalca. Mace, posebno lovice, u pravilu uspijevaju izaći na kraj sa zmijama, no ponekad izvuku deblji kraj. Vrijeme je izleta i ljetovanja, a svi znamo da je naš kraj bogat zmijama, posebno neki otoci i kršna područja Dalmacije i Velebita. Zmije su praktično najotrovnije životinje. Naša zemlja smatra se bogatom otrovnicama iako se radi o samo dvije vrste otrovnih te jednoj vrsti poluotrovne zmije.
Poskok je rasprostranjen na Velebitskom gorju, u blizini Zadra, te na području Istre. Poskok je naša najopasnija zmija i to zbog jakog otrova i zato što je vrlo često susrećemo. Ima ih mnogo više u odnosu na riđovku. Odrasli poskok dug je do jednog metra i ima karakterističnu srcoliku glavu sa roščićem. Obično je siv sa tamnim rombovima na leđima. Agresivnost poskoka ovisi o više faktora. Ukoliko je sit, biti će nezainteresiran za okolinu te će reagirati samo na direktni podražaj. Najčešće se susreću ujutro kada izlaze kako bi se zagrijali, a tijekom vrućih dana se skrivaju i izlaze u lov tek predvečer. Lovi guštere, miševe, ptice. Važno je znati da zmije ponekad ugrizu "na prazno", jer je njoj otrov dragocjen, dakle nije svaki zmijski ugriz fatalan, već treba pratiti reakciju organizma da bi vidjeli koliko je stvar ozbiljna.
Riđovku možemo naći po cijeloj Hrvatskoj s time da je nešto manje ima u Istri i na otocima. Ako nema izlaza za bijeg i riđovka će se agresivno braniti. Preferira vlažnije staništa pa nastanjuje vlažne livade, proplanke u šumi, močvare. Dok poskoka nalazimo na visinama do 600 m riđovku možemo naći do 3000 metara nadmorske visine. Hrani se gušterima, žabama i kukcima. Slična je po boji poskoku, samo ima drugačiju šaru koja ide više u cik-cak. Postoji i crna varijanta riđovke. Odrasla je duga oko 70 cm.
Treća vrsta zmije, zmajur, zanimljiva je po tome što mu se otrovni zubi nalaze duboko u ustima pa će uštrcati otrov jedino ako je zagriz dovoljno dubok. Ukoliko dobro zgrabi i uštrca otrov u mišić, može doći i do sistemskih simptoma trovanja. Može biti dug do 2 metra, a obitava duž Jadranske obale. Otrov nije tako opasan kao onaj u poskoka i riđovke.
Simptomi koji će nastati uslijed djelovanja zmijskog otrova različiti su i ovise o više faktora. Štenci i psi malenih pasmina kao i mačke imat će izraženije simptome nego veliki, snažni psi. Od zmijskog ugriza najčešće stradavaju psi, a ugrizi su lokalizirani uglavnom na prednjoj nozi ili gubici (to ovisi o tome da li će radoznalac prvo ponjušiti sumnjivi objekt ili će se odlučiti da ga prvo malo isproba mlatarajući prednjom šapom). Najopasniji su ujedi u glavu, vrat te u blizini većih krvnih sudova. Ugrizi zmije u područje glave posebno su opasni i treba potražiti što hitniju intervenciju veterinara. Slijedeći puta više o simptomima te liječenju trovanja zmijskim otrovom.
Poskok je rasprostranjen na Velebitskom gorju, u blizini Zadra, te na području Istre. Poskok je naša najopasnija zmija i to zbog jakog otrova i zato što je vrlo često susrećemo. Ima ih mnogo više u odnosu na riđovku. Odrasli poskok dug je do jednog metra i ima karakterističnu srcoliku glavu sa roščićem. Obično je siv sa tamnim rombovima na leđima. Agresivnost poskoka ovisi o više faktora. Ukoliko je sit, biti će nezainteresiran za okolinu te će reagirati samo na direktni podražaj. Najčešće se susreću ujutro kada izlaze kako bi se zagrijali, a tijekom vrućih dana se skrivaju i izlaze u lov tek predvečer. Lovi guštere, miševe, ptice. Važno je znati da zmije ponekad ugrizu "na prazno", jer je njoj otrov dragocjen, dakle nije svaki zmijski ugriz fatalan, već treba pratiti reakciju organizma da bi vidjeli koliko je stvar ozbiljna.
Riđovku možemo naći po cijeloj Hrvatskoj s time da je nešto manje ima u Istri i na otocima. Ako nema izlaza za bijeg i riđovka će se agresivno braniti. Preferira vlažnije staništa pa nastanjuje vlažne livade, proplanke u šumi, močvare. Dok poskoka nalazimo na visinama do 600 m riđovku možemo naći do 3000 metara nadmorske visine. Hrani se gušterima, žabama i kukcima. Slična je po boji poskoku, samo ima drugačiju šaru koja ide više u cik-cak. Postoji i crna varijanta riđovke. Odrasla je duga oko 70 cm.
Treća vrsta zmije, zmajur, zanimljiva je po tome što mu se otrovni zubi nalaze duboko u ustima pa će uštrcati otrov jedino ako je zagriz dovoljno dubok. Ukoliko dobro zgrabi i uštrca otrov u mišić, može doći i do sistemskih simptoma trovanja. Može biti dug do 2 metra, a obitava duž Jadranske obale. Otrov nije tako opasan kao onaj u poskoka i riđovke.
Simptomi koji će nastati uslijed djelovanja zmijskog otrova različiti su i ovise o više faktora. Štenci i psi malenih pasmina kao i mačke imat će izraženije simptome nego veliki, snažni psi. Od zmijskog ugriza najčešće stradavaju psi, a ugrizi su lokalizirani uglavnom na prednjoj nozi ili gubici (to ovisi o tome da li će radoznalac prvo ponjušiti sumnjivi objekt ili će se odlučiti da ga prvo malo isproba mlatarajući prednjom šapom). Najopasniji su ujedi u glavu, vrat te u blizini većih krvnih sudova. Ugrizi zmije u područje glave posebno su opasni i treba potražiti što hitniju intervenciju veterinara. Slijedeći puta više o simptomima te liječenju trovanja zmijskim otrovom.
